Iako raste na mnogim mjestima širom svijeta, njena priča počinje u Sibiru gdje su lokalni šamani koristili gljivu kao dio rituala i u svrhu liječenja. Amanita Muscaria se također tradicionalno koristila u sjevernoj Evropi, Kanadi, pa čak i dijelovima Azije i Bliskog istoka.
Amanita Muscaria se smatra otrovnom jer sadrži muskarin – otuda i njegovo ime. Ova supstanca je odgovorna za psihoaktivna svojstva gljive. U vrlo malim dozama od približno pola grama suhe gljive dnevno (mikrodoziranje), Amanita Muscaria se može koristiti za ublažavanje anksioznosti i stresa. Srednje doze (otprilike) 6-7 grama suhe gljive obično izazivaju umor (do nesvjestice), opuštanje mišića i osjećaj smirenosti i euforije. I konačno, unos vrlo velikih doza (otprilike) 20-30 grama suhe gljive će izazvati niz izuzetno snažnih efekata i iskustava.